Akchoté/Foussat/Turner - Acid Rain

Vid Jeraj, Ravno Do Dna

Francuski slobodni improvizatori Noël Akchoté i Jean-Marc Fousset scenski susreću Rogera Turnera, eminentnu figuru istovjetne britanske struje povodom koncertnog hommagea Dereku Baileyu (1930-2005). Ovogodišnje izdanje snimka je nedavnijeg koncerta koje objavljuje švedsko-francuski izdavač specijaliziran za izdanja žive svirke.

Gitarist Derek Bailey, počnimo ipak od osnova, glazbenik je koji je europsku emancipaciju improvizirane glazbe naglasio kroz samoizdavaštvo još 1970. godine, načevši i estetsko-etičko-političku artikulaciju alternativne londonske scene koja je imala globalni odjek. Taj je smatrao da između europskog jazza i američkog post-free jazza, u biti, i nema prevelike razlike, te je naprosto krenuo improvizirati van ‘sendvič-strukture’ (tema, solo, tema). S vremenom je napustio referencu i na blues i na rhythm changes, baš kao i na II-V-I, otisnuvši se stilskim Kon Tikijem u a-harmonijsku glazbu.

Za sobom je ostavio brojne sljedbenike i imitatore i u europskom kulturnom bazenu gdje ima kultni status. Među protagonistima albuma „Acid Rain“ kojeg osluškujemo u večerašnjoj „Slušnoj obmani“, istaknimo to da je Noel Akchoté gitarist francusko-srpskog porijekla koji je na prijelazu tisućljeća potpisao slavni hommage Ornetteu Colemanu, saksofonistu koji je svirao na sprovodu Johna Coltranea. Što se tiče imena izdavača ovog diska, pretpostavimo da već i audiofili u pačjoj školi otprilike znaju da je Ayler bio drugi od dvojice saksofonista koji su svirali tu ‘gažu’.

A kako ovaj album ne bi bio samo kiša metaka i povijesno-stilskih referenci na koje se nadovezuju biografije glazbenika, odnosno njihov promiskuitet i kameleonstvo, pobrinuo se Jean-Marc Foussat. Taj je relativno nepoznati glazbenik, veteran francuske prog-scene. Sa svojom EMS/VCS III klavijaturom i lampama koje tretira/svira na teksturalan način, osamdesetih je bio mekana preteča onog što na katodama, magnetofonima i pojačalima danas radi ekipa iz ćelije Metamkine. Turnerov je vokal (!) zabilježio još 1985. godine u kompoziciji „Gloria Gloom’s meat“.

I dok Akchoté i Foussat uglavnom igraju na mišiće, postupno se napajajući ostavštinom Sun Raa, prebacivši ašovom normu u dimenziju jednog, nazovimo to, opojnog maksimalizma, bubnjanje koje oscilira između pulsoidnog i bojajućeg zapravo je premija ovog albuma. Naime, Rogera Turnera kao udaraljkaša na bubnjevima koji će rado otploviti kamo daleko letećim čajnikom rijetko ćemo čuti, jer su mu minimalističke erupcije analognih klavijatura ipak češći suputnik. Takvog smo ga upoznali u triju Konk Pack, koji je pohodovao i Kset, te bi se koji slušnoljub o tom dao interesirati u katalogu izdavača EmAnem.

Što se tiče daljih i nedalekih preteča formata, bliskih i dalekih rođaka, tj. „za one koji žele čuti više“, natuknimo i mali hit-album američkih improvizatora devedesetih, „Screwdriver!“ koji potpisuju Walter Horn, Gary Kendig i Hugh Dickey. Kolega Horn bio je pokrenuo portal Bagatellen koji je do unatrag pet godina bio eminentno mjesto za komentare i promociju svjetske scene elektroakustične improvizacijske glazbe. Svojim su albumom imali relativan peh da ih je izdavač smjestio na subdiviziju etikete Leo Lab koja nije imala toliku medijsku prođu. Svejedno, slušali ili se večeras ili obmanjivali, u večerašnjoj emisiji ćete morati pronaći dovoljno razloga za zahvalu providnosti što imate sluh i što imate Radio 808. Barem se nadamo.